zdravlje, stanje u kojem se nalaze živa bića kada svi njihovi organi nesmetano rade i harmonično sudjeluju u održavanju njihove cjelovitosti i sposobnosti da produže život u potomstvu; poremećaj takva stanja dovodi do bolesti. U čovjeka, prema Ustavu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 1948., zdravlje je stanje potpunoga tjelesnoga, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i nemoći; ono je osnovno ljudsko pravo, a postizanje najviše razine zdravlja najvažniji je svjetski društveni cilj. Povelja o unaprjeđenju zdravlja, koja je donesena u Ottawi 1986., zdravlje je definirala kao stupanj na kojem su pojedinac ili skupina sposobni prepoznati i zadovoljiti svoje potrebe; unaprjeđenje zdravlja proces je koji omogućuje ljudima veću kontrolu nad stanjem svojega zdravlja ili bolesti. Zdravlje je dinamičan proces, a postoje mnogobrojna stanja između potpunoga (pozitivnoga) zdravlja i bolesti. Na zdravlje utječu mnogobrojni čimbenici. Uz nasljeđe i biološke čimbenike (dob, spol, konstitucija), značajan utjecaj imaju okolišni, socijalni i ekonomski čimbenici: osobne i obiteljske prilike (obiteljska struktura i odnosi, odgoj i obrazovanje, zanimanje, materijalna sigurnost), način života (rizična ponašanja, prehrana, pušenje, alkohol, zloporaba droga, tjelesna aktivnost), mjesto življenja i rada (zdrav okoliš, kultura i sustav vrijednosti socijalne okoline, socijalna podrška) te zdravstvena zaštita. SZO je donio strategiju Zdravlje za sve u XXI. stoljeću, koja se temelji na socijalnim odrednicama zdravlja; polazišta su joj promicanje zdravlja socijalnim i ekonomskim razvojem.
