zid, vertikalni plošni dio zgrade koji odjeljuje unutarnji prostor od vanjskoga (vanj. zid) ili unutarnje prostorije međusobno (unutarnji zid). Štiti prostor od promjene temperature, prodora vlage i zvuka, širenja požara, a odlikuje se i trajnošću, ekonomičnošću te izgledom. Zid može biti od prirodnih materijala (kamen, drvo) ili umjetnih (opeka, beton, metali, staklo, i dr.). Vanjski se zid nerijetko gradi od više slojeva različitih materijala, od kojih svaki ima određenu namjenu. Prema konstrukcijskoj ulozi zidovi se dijele na nosive, koji preuzimaju stalna i pokretna opterećenja i prenose ih na temelje ili na druge konstrukcijske sustave, i nenosive, koji se izvode unutar horizontalne i vertikalne nosive konstrukcije. Prema načinu građenja zidovi mogu biti monolitni, polumontažni i montažni, prema tlocrtnomu razmještaju uzdužni (usporedni s dužom osi građevine) i poprječni (usporedni s kraćom osi građevine), a prema visinskomu položaju u zgradi temeljni, podrumski, zidovi prizemlja, kata i potkrovlja. Prema namjeni zidovi su razdjelni (dijele stanove ili prostore različite namjene, trebaju zadovoljiti zvučnu i toplinsku izolaciju, a najčešće su i nosivi), pregradni (dijele prostorije unutar jednoga stana ili prostora iste namjene), stubišni (zatvaraju stubišni prostor i odvajaju ga od prostorija drugih namjena), vatrozidovi (štite od požara), te potporni i ogradni.
