Šamil [~mi'l], vođa narodnog ustanka u Dagestanu (Gimri, 1798 – Medina, III. 1871). Kao sin imućnoga veleposjednika učio je gramatiku, logiku, retoriku i arapski jezik te stekao ugled školovana čovjeka. Godine 1830. prihvatio je muridizam (naučavanje vrlo stroge muslimanske sekte) te kao treći izabrani imam Dagestana vodio od 1834. proturuski ustanak, koji je svoj vrhunac doživio tijekom 1840-ih, kada se pod njegovom vlašću našao cijeli Dagestan. Godine 1859. ruske postrojbe skršile su Dagestanski Imamat, a Šamila zarobile i internirale isprva u Sankt Peterburg, a potom u Kalugu. Uz dopuštenje ruskog cara krenuo je 1870. na hadž, tijekom kojega je umro.
