struka(e): geografija, opća | povijest, opća

Šleska ili Šlezija (poljski Śląsk, njemački Schlesien, češki Slezsko), povijesno područje u istočnom dijelu srednje Europe, u porječju gornje i srednje Odre; uglavnom pripada Poljskoj, a malim dijelom Njemačkoj i Češkoj. Obuhvaća oko 45 500 km². Ubraja se u najbogatije ugljene bazene u Europi. Na osnovi ugljena i metalnih ruda (željezo, bakar, cink, olovo, kadmij) razvila se jaka industrija (metalurgija, strojogradnja, tekstilna industrija i dr.). Glavno je gradsko središte Wrocław. – Ime je najvjerojatnije dobila prema vandalskoj etničkoj skupini Silinzima ili Šlezanima (Sleżanie), koji su živjeli na tom području do dolaska Slavena u V. st. Od IX. st. Šleska se nalazila u sastavu Velikomoravske Kneževine. God. 990. osvojio ju je poljski kralj Mieszko I. Pod vlašću poljskih kraljeva ostala je do razdoblja feudalne anarhije (1034–39), kada ju je 1038. osvojila Češka. Pod češkom je vlašću bila do polovice XI. st., kada ju je uz pomoć rimsko-njemačkoga cara Henrika III. osvojio poljski knez Kazimir I., zvan Obnovitelj (vladao 1034–38. i 1039–58). Kako bi spriječio prijestolni rat, Boleslav III. Krivousti (vladao 1102–38) oporukom je svojemu sinu Vladislavu II. ostavio Šlesku. Time je vlast u toj poljskoj pokrajini 1138. prešla na sporednu granu Pjastovića, dok je sama Šleska nakon prijestolnoga rata (1146–94) postala nasljednom kneževinom. Tijekom XIII. st. Šleska se podijelila na četiri velike (Głogówska, Legnicka, Wrocławska i Opolsko-Raciborska) i nekoliko manjih kneževina, a istodobno je bila izložena jakoj njemačkoj kolonizaciji. U razdoblju 1291–92. osvojio ju je češki kralj Václav II. Ugovorom iz Vyšehrada (Visegrád; 1335) poljski kralj Kazimir III. Veliki trajno se odrekao Šleske u korist Češke i njezina kralja te kasnijega rimsko-njemačkoga cara Karla IV. Luksemburgovca. Nakon vladavine Jagelovića (1417–75. i 1479–1526) i Matije Korvina (1475–79), Šleska je prešla u posjed Habsburgovaca. U njihovim je rukama bila polovicom XVIII. st., kada ju je u dva rata (1740–42. i 1744–45) oteo pruski kralj Fridrik II. Veliki (1740–86). Habsburgovcima je nakon Šleskih ratova ostao samo južni dio nekadašnje Gornje Šleske. Do raspada Austro-Ugarske 1918. taj je dio bio upravno-teritorijalno organiziran kao austrijska krunska zemlja pod imenom Austrijska Šleska (Österreichisch-Schlesien). Godine 1807. pruski je dio Šleske bio sjedinjen s markgrofovijom Oberlausitz (Gornja Lužica) te je tako nastala pruska provincija Šleska (Schlesien), koja se od 1871. do 1945. nalazila u sastavu Njemačke. Nakon I. svjetskoga rata veći dio Austrijske Šleske pripao je Čehoslovačkoj, koja ga je sjedinila s područjem Hlučína u pokrajinu Moravska i Šleska (Morava a Slezsko), dok su Poljskoj nakon spora s Čehoslovačkom 1921. pripali tek dijelovi Gornje Šleske (Królewska Huta, Katowice). Godine 1938. Poljska je iskoristila Hitlerovu okupaciju sudetskoga područja za aneksiju čehoslovačkoga dijela Šleske sa središtem u Těšínu (Cieszynu). Nakon propasti poljske države početkom II. svjetskog rata cijela se Šleska ponovno našla u granicama Njemačke. Nakon II. svjetskoga rata najvećim je dijelom pripala Poljskoj.

Citiranje:

Šleska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sleska>.