Štajerska, povijesna pokrajina, 1918. podijeljena između Austrije i Slovenije (Kraljevina SHS). Slovenska (Donja) Štajerska obuhvaća istočni dio Slovenije između Mure i Save te Sutle i Savinje. Ona je danas povijesni pojam. Obuhvaća privredno razvijeno područje s nizom gradskih središta (Maribor, Celje i dr.). – Austrijska (Gornja) Štajerska zauzima približno 3/4 nekadašnjega teritorija Štajerske i tvori saveznu zemlju Steiermark [štại'əɹmark] sa 16 401 km² i 1 221 014 st. (2015). Glavni je grad Graz. Prostire se od Istočnih Alpa (Dachstein, 2995 m, dolina Ennsa s Niskim Turama) preko alpskoga sredogorja u Panonsku nizinu, obuhvaćajući kraj uz gornju i srednju Muru te uz gornju Rábu (njemački Raaba). Pretežito planinski kraj; šume prekrivaju 57% površine. Privredno značenje uz rudarstvo (željezna ruda u Erzbergu kraj Eisenerza, ugljen kraj Köflacha, Voitsberga, Leobena; magnezit, milovka, kremen, kamena sol), metalurgiju (željezare i čeličane u Kapfenbergu, Mürzzuschlagu, Judenburgu, Leoben-Donawitzu), metalnu i drvnu industriju (pilane, tvornice papira, drvenjače, celuloze u Niklausdorfu, Polsu, Gratkornu) imaju strojograđevna (Graz, Knittelfeld, Bruck an der Mur), automobilska, elektrotehnička i elektronička (Graz, Leoben), kemijska i prehrambena industrija te proizvodnja građevnoga materijala i stakla. Dobro je razvijen uzgoj žitarica, industrijskog i krmnoga bilja, voćarstvo i vinogradarstvo, a važno je i stočarstvo (osobito govedarstvo). Tauplitz, Aussee, Aflenz, Gleichenberg i niz drugih mjesta poznata su lječilišna, športska i turistička središta. Graz je važno austrijsko sveučilišno središte s više od 50 000 studenata i mnogim istraživačkim institutima. – U antici dio rimskih provincija Norik i Panonija, naseljena keltskim Tauriscima. Za seoba naroda naselila su ju germanska plemena, a oko 600. Slaveni. Područje Štajerske ušlo je nakon sloma avarske vlasti u VIII. st. u franački sustav pograničnih marki, koji je srušen za ugarskih provala oko 900. godine. U drugoj polovici X. st. ondje je bila organizirana krajina (marka) vezana uz Karantaniju, izgrađenu kao pogranično područje prema Avarima i Slavenima. U tom se razdoblju u Štajersku naselio velik broj Bavaraca i drugih pokrštenih germanskih naroda, kojima su u crkvenom pogledu nadređeni bili salzburški biskupi i akvilejski patrijarsi. Vladari te marke iz obitelji Traungau, poznati kao Otakari, uzeli su po utvrdi Steyr naslov štajerskih grofova (iako je Steyr u XIII. st. bio odvojen od Štajerske). Tako je pokrajina dobila svoje njemačko ime Steiermark. Godine 1180. postala je vojvodstvo, a 1192. od posljednjega Traungauovca, Otakara IV., prešla je u vlast Babenbergovaca. I poslije je mijenjala vlasnike te je 1276. došla u posjed Habsburgovaca, koji su joj 1311. pripojili Savinjsku dolinu. U XV. st. grofovi Celjski neko su vrijeme ozbiljno ugrožavali vlast Habsburgovaca u Štajerskoj. Od XVI. st. bila je najveća pokrajina u sastavu »unutarnjoaustrijskih« zemalja, kojima je u to doba središte bilo u Grazu. U XVI. i XVII. st., za čestih osmanskih upada, Štajerska je teško stradala, a njezino je stanovništvo bilo raseljeno. Reformacija se ondje počela širiti oko 1530., ali je nekoliko desetljeća poslije ojačala protureformacija. Godine 1586. utemeljeno je Katoličko sveučilište u Grazu. Kao i u ostatku Carstva, i u Štajerskoj je vjerska represija nad protestantima prestala tek pošto je Josip II. proglasio Edikt o toleranciji (1781). Tijekom njemačke kolonizacije germaniziran je sjeverni dio Štajerske, dok se u njezinu »donjem« dijelu održao slovenski etnički element. Granice upravnih okruga iz 1849. i granice Austrije i Kraljevine SHS iz 1918–19., prema sporazumu iz Saint-Germaina, uglavnom su se pridržavale tih etničkih granica. Donja Štajerska s gradovima Celjem i Mariborom pripala je Kraljevstvu SHS, a ostatak Austriji kao savezna zemlja Štajerska. Za II. svjetskog rata Donja Štajerska privremeno je bila pripojena Njemačkoj (1942–45), a zatim je ponovno pripala Jugoslaviji. Danas zauzima približno trećinu slovenskog teritorija.
