chanson [šᾶs'] (franc.: pjesma), prvotno, u francuskoj srednjovjekovnoj poeziji svaka pjesma, pjevana ili recitirana uz pratnju glazbala, bilo epska (chanson de geste) ili lirska, a posebno pjesma kakvu su njegovali u XII. i XIII. st. francuski trubaduri i truveri: umjetnički dotjerana, strofna, s istom melodijom na svaku strofu, a s temama o ljubavi (chanson d’amour), ratničkim, križarskim pothvatima (chanson de croisade), galantnim doživljajima (chanson d’histoire) i sl.
U doba renesanse (XV–XVI. st.) chanson je posebna glazbena vrsta višeglasne (3, 4, 5 i više glasova) svjetovne skladbe (skladatelji: G. Dufay, G. Binchois, Josquin Des Prés, C. Janequin, C. Le Jeune). Nakon 1600. višeglasni chanson iščezava iz prakse. Otada se chansonom naziva svaka strofna pjesma vedra, galantna, političko-satirična ili sentimentalna sadržaja (skladatelji: Ph. Rameau, P. A. Monsigny, Grétry i dr.). Od druge polovice XIX. st. doživljuje procvat novi tip zabavne šansone koju stvaraju u pariškim kabaretima pjevači, najčešće uglazbljujući sami vlastite stihove (A. Bruant), a u novije doba populariziraju je i putem radija, filma i televizije poznati pjevači G. Brassens, M. Chevalier, É. Piaf, Tino Rossi, J. Gréco i dr.
