Évora (portugalski izgovor [e'vurɐ]), Cesária, kapverdska pjevačica (Mindelo, 27. VIII. 1941 – Mindelo, 17. XII. 2011). Nakon smrti oca, glazbenika, neko ju je vrijeme odgajala baka, potom je odrastala u sirotištu. Kao djevojka nastupala je u barovima rodnoga grada (gdje je, na otoku São Vicente, ostala živjeti i nakon što je postala svjetski poznata). Prepoznatljiva toplog, blago hrapavog alta, proslavila se izvođenjem tradicionalnih kapverdskih melankoličnih balada (mornas), na kreolskome jeziku portugalske osnovice, o ljubavi, nostalgiji, ropstvu, gubitcima i rastancima, uz pratnju portugalskog instrumenta (cavaquinho), srodnog tzv. havajskoj gitari (ukulele), klarineta, harmonike, violine, klavira i/ili gitare. Izvodila je i skladbe u nešto bržem tempu (coladeras). Zbog problema s depresijom i ovisnošću o alkoholu, nije nastupala od sredine 1970-ih do 1985. Vrativši se, počela je objavljivati studijske albume, npr. La Diva aux pieds nus (1988; nazvan prema njezinu nadimku »Bosonoga diva«, jer je na pozornici uvijek nastupala bosonoga), Mar Azul (1991), najistaknutiji Miss Perfumado (1992., sa zapaženim singlom »Sodade«), São Vicente di Longe (2001), s više glazbenih gostiju (Caetano Veloso i dr.), Voz d’Amor (2003), Nha Sentimento (2009), a izdala je i dva koncertna albuma (1996., 2005) te mnoge kompilacijske. Jedna je od najistaknutijih pjevačica svjetske tradicijske glazbe (world music).
