Čaušević, Ekrem, bošnjački i hrvatski turkolog (Brekovica kraj Bihaća, 27. II. 1952). Na Filozofskome fakultetu u Sarajevu 1974. diplomirao orijentalne jezike (turski, arapski i perzijski) i književnosti, 1985. doktorirao tezom Dijahroni i sinhroni aspekti evolucije intencionala futura u turskom jeziku. Na tom je fakultetu predavao suvremeni turski i osmanski jezik i civilizaciju te je od 1984. do 1992. bio predstojnik Katedre za turkologiju pri Odsjeku za orijentalistiku. Od 1994. predaje na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je utemeljitelj prve katedre za turkologiju u Hrvatskoj, njezin predstojnik i redoviti profesor. Predaje suvremeni turski i osmanski jezik te kolegije iz uvoda u turkologiju. Stručno se usavršavao na sveučilištima u Istanbulu (1978–79) i Ankari (1986) te je, kao Humboldtov stipendist, u dva navrata bio gostujući profesor i znanstvenik na Sveučilištu u Göttingenu (1992–93. i 2000–01). Autor je Gramatike suvremenoga turskog jezika (1996), sveučilišnoga udžbenika Turkološka čitanka (2002) i monografije Turski jezik u osmanskoj Bosni (The Turkish Language in Ottoman Bosnia, 2014) te velikoga broja znanstvenih i stručnih radova u kojima se uglavnom bavi gramatikom turskoga jezika, osobito sintaksom, tursko-hrvatskom kontrastivnom analizom i kulturnom povijesti Bosne i Hercegovine. Prevodi s osmanskoga i suvremenoga turskog jezika.
