struka(e): suvremena povijest i politika

Nakon II. svjetskog rata održana je politička stabilnost te je nastavljena neutralnost u međunarodnim odnosima. God. 1952. Švedska je sudjelovala u osnivanju Nordijskoga vijeća, a 1960. u osnivanju Europskog udruženja za slobodnu trgovinu. God. 1950–73. kralj je bio Gustav VI. Adolf, a naslijedio ga je Karlo XVI. Gustav. Politički najutjecajnija ostala je Švedska socijaldemokratska radnička stranka (SAP), koja je najdulje bila na vlasti (samostalno ili u koalicijama); iz njezinih su redova premijeri bili Tage Erlander (1946–69), J. S. O. Palme (1969–76., 1982–86), Ingvar Carlsson (1986–91., 1994–96) i G. Persson (1996–2006). U svjetskim razmjerima Švedska je tijekom druge polovice XX. st. razvila najpoznatiji model socijalne države. Od svibnja 1994. Švedska surađuje s NATO-om kroz program Partnerstvo za mir, a početkom 1995. pristupila je Europskoj uniji. Nakon izbora u listopadu 2006. uspostavljena je koalicijska vlada konzervativnih stranaka, a premijer je postao Fredrik Reinfeldt (od 2003. vođa Umjerene stranke saveza); reizabran je 2010. Na parlamentarnim izborima u rujnu 2014. pobijedili su socijaldemokrati (SAP), koji stvaraju koalicijsku vladu; za premijera je izabran Stefan Löfven (predvodi SAP od 2012). Na izborima održanima u rujnu 2018. SAP ponovno osvaja relativnu zastupničku većinu. Potom su više mjeseci trajali pregovori o stvaranju nove koalicijske vlade, koja je uspostavljena u siječnju 2018., a Stefan Löfven je ponovno postao premijer. Na položaju se održao do studenoga 2021. kada ga je zamijenila Magdalena Andersson (nova čelnica SAP-a, ministrica financija od 2014), prva premijerka u Švedskoj. Ostavku je dala nakon svega nekoliko sati, zbog neslaganja unutar vladajuće koalicije, ali je potom sastavila manjinsku socijaldemokratsku vladu. Nakon izbora u rujnu 2022. SAP gubi vlast iako je osvojio relativnu zastupničku većinu, a velik izborni uspjeh drugim mjestom po broju zastupnika postiže desničarska stranka Švedski demokrati (SD). Ona podupire stvaranje manjinske koalicijske vlade desnoga centra u listopadu 2022., i novog premijera Ulfa Kristerssona (2010–14. bio je ministar socijalne zaštite, od 2017. vođa je konzervativne Umjerene stranke saveza). Početkom Rusko-ukrajinskog rata u veljači 2022., Švedska se priklonila politici SAD-a i zajedničkom angažmanu Europske unije u obrani Ukrajine. Nakon dugotrajnog razdoblja vanjskopolitičke neutralnosti u svibnju 2022. podnosi zahtjev za članstvo u NATO-u (zajedno s Finskom). Protokol o pridruživanju potpisan je u srpnju 2022., a većina članica NATO-a (sve osim Turske i Mađarske) ratificirala ga je do listopada te godine. Turska je pridruživanje uvjetovala promjenom švedske politike prema pojedinim kurdskim organizacijama u Švedskoj, dok je Mađarska tražila promjenu švedskog stava o stanju mađarske demokracije i zakonodavstva. Nakon međudržavnih pregovora Turska je u siječnju 2024. ratificirala protokol o švedskom pristupanju NATO-u, a Mađarska u ožujku 2024., te je 7. III. 2024. Švedska službeno primljena u NATO.

Citiranje:

Švedska - spp. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 22.11.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/svedska-spp>.