Arévalo [are'ßalo], Juan José (puno prezime Arévalo Bermejo), gvatemalski političar (Taxisco, 10. IX. 1904 – Guatemala, 6. X. 1990). Doktorirao je filozofiju i pedagogiju na Sveučilištu La Plata u Buenos Airesu 1934. te radio na nekoliko argentinskih sveučilišta. Vrativši se u Gvatemalu nakon pada diktature Jorgea Ubicoa 1944., postao je predsjednički kandidat saveza socijaldemokratskih stranaka uz potporu reformističke vojno-civilne hunte te je u prosincu velikom većinom (s više od 86% glasova) izabran za predsjednika republike. Na tom je položaju (1945–51) provodio demokratske političke reforme. Proklamirajući politiku kršćanskog (»duhovnog«) socijalizma (ali antikomunist) uveo je minimalnu plaću te mirovinsko i socijalno osiguranje. Za njegovog mandata poboljšao se položaj radničkih i srednjih slojeva, iako je onaj većinskog seljaštva ostao uglavnom nepromijenjen. Bio je posebni izaslanik svog nasljednika Jacoba Árbenza u europskim i latinoameričkim državama 1951–54., nakon državnog udara 1954. živio je u izgnanstvu, njegovo sudjelovanje na predsjedničkim izborima 1963. onemogućeno je vojnim pučem, a kasnije je bio veleposlanik u Čileu (1969–70) i Francuskoj (1970–72). Napisao je više djela, npr. Gvatemala, demokracija i carstvo (Guatemala, la democracia y el imperio, 1954), Priča o morskom psu i srdelama (Fábula del tiburón y las sardinas, 1956), u kojem razotkriva američku dominaciju u Latinskoj Americi, Antikomunizam u Latinskoj Americi (Antikomunismo en América Latina, 1959). Njegov sin Bernardo izabran je 2023. za predsjednika Gvatemale.
