Brajčić, Rudolf, hrvatski filozofski pisac i teolog (Zenica, 12. IV. 1918 – Zagreb, 13. I. 2007). Na Filozofskom institutu Družbe Isusove diplomirao filozofiju 1941., teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu 1947., doktorirao 1956. Profesor dogmatike na isusovačkome Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu, redoviti član Međunarodne papinske Marijanske akademije u Rimu. U hrvatsku teološku literaturu prvi je uveo načelo tzv. kerigmatske (vjerovjesničke) teologije, a posebnu pozornost posvećuje Kantovim sintetskim apriornim sudovima u djelu Opravdanje čistoga uma (1988). Glavna djela: Čovjek (1965), Bog (1966), Vidljivi i nevidljivi svijet (1969), Bit i suvremenost Crkve (1986), Filozofski eksperiment (1996), Filozofija i filozofije (1999).