Brunšmid, Tea (Dorotea), hrvatska montažerka (Županja, 9. XII. 1919 – Pribić Crkveni, 12. VI. 2000). Diplomirala je 1947. klavir (pedagoški smjer) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U glazbenom odjelu Jadran filma (poslije Dubrava film) zaposlena od 1946., među prvima je radila u području oblikovanja zvuka (tzv. muzičko vodstvo) u hrvatskoj kinematografiji, na približno 20 igranih dugometražnih filmova, počev od Zastave (Branko Marjanović, 1949). Posebice je zapažena po oblikovanju zvuka u animiranim filmovima Zagreb filma, u kojem je radila od 1963. do umirovljenja 1982., znatno pridonijevši zvučnoj slici svjetski zapaženih ostvarenja Zagrebačke škole crtanog filma, među kojima se modernim tretmanom zvuka i zvukovnih efekata ističu Premijera (1957) Nikole Kostelca, Koncert za mašinsku pušku (1958), Piccolo (1959) i Oscarom nagrađen Surogat (1961) Dušana Vukotića, Don Kihot (1961) Vlade Kristla, Muha (1966) Aleksandra Marksa i Vladimira Jutriše, Bećarac (1966) Zlatka Boureka te Idu dani (1969) i Dnevnik (1974) Nedeljka Dragića. Montirala je zvuk u više od 400 kratkometražnih filmova, dokumentarnih i animiranih, među ostalima i u svim filmovima animirane serije Profesor Baltazar (1969–78). Kao vanjska suradnica predavala je montažu zvuka 1948–53. na Filmskom tehnikumu, a 1971–90. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1997).
