Bukvić, Amir, hrvatski i bošnjački glumac i dramski pisac (Sarajevo, 8. III. 1951). Diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 1975. bio član ansambla HNK-a u Zagrebu; 1994–2000. kulturni ataše BiH u Hrvatskoj te voditelj Kulturnoga centra Bosne i Hercegovine u Zagrebu. U HNK-u je, među ostalim, glumio Trepljova u Galebu A. P. Čehova, Hamleta W. Shakespearea, Pjera u Dundu Maroju M. Držića, Gregersa u Divljoj patki H. Ibsena. Autor je tragikomedije Stanovnici sna (HNK, 1983), o uprizorenju Shakespeareova Hamleta u umobolnici, kriminalističke drame Nepredvidiv slučaj (Teatar &TD, 1985), groteskne drame Homo novus (HNK, 1986), u kojoj kritizira totalitarizam, Tko je srušio Berlinski zid (Glumačka družina Histrion, 2010), satire novije povijesti, globalizma i terorizma, s temom odnosa politike i umjetnosti, te Ljubavnih priča (2020). Zapaženi su mu i nagrađivani dramski tekstovi Djeca sa CNN-a (Glumačka družina Histrion, 2008), popularna priča o prijateljstvu dvoje mladih obilježenih ratom (prerađena u roman Rastanak, 2011., a 2022. adaptirana u film u režiji njegove kćeri Aide), i Aristotel u Bagdadu (2003., Kamerni teatar 55, Sarajevo, 2007), prvotno napisana pod naslovom Palača svjetlosti (2001) pa prerađena u roman (2004), o učenjacima koji na kalifovu dvoru raspravljaju o Aristotelovoj drugoj knjizi Poetike (tj. o komediji). Drame je skupio u knjigama Drame (1991) i Šest drama (2007). Pisao je i za djecu (Odgovor Malog Princa, 2004). Djela su mu prevedena na engleski, njemački, talijanski i češki.
