Drude [dru:'də], Paul Karl Ludwig, njemački fizičar (Braunschweig, 12. VII. 1863 – Berlin, 5. VII. 1906). Doktorirao je 1887. na Sveučilištu u Göttingenu. Bio je profesor fizike na sveučilištima u Leipzigu (1894–1901) i Gießenu (1901–05), ravnatelj Instituta za fiziku Sveučilišta u Berlinu (1905–06), urednik časopisa Annalen der Physik (1900–06), 1906. izabran za člana Pruske akademije znanosti.
U djelu Fizika etera utemeljena na elektromagnetizmu (Physik des Äthers auf elektromagnetischer Grundlage, 1894) povezao je optička s električnim i termičkim svojstvima čvrste tvari i opisao svoja istraživanja optičkih svojstava kristala i prirode svjetlosti. Drudeov model (1900) s pomoću kinetičke teorije plinova objašnjava električnu otpornost u metalima raspršenjem elektrona na relativno nepokretnim ionima koji su prepreke protoku elektrona. Njegov Udžbenik optike (Lehrbuch der Optik, 1906) imao je više ponovljenih izdanja i prijevoda. Po njemu su nazvani Institut za elektroniku čvrste tvari (Paul-Drude-Institut für Festkörperelektronik) u Berlinu i krater na Mjesecu (Drude).
