Eysenck [ại'zeŋk], Hans Jürgen, britanski psiholog njemačkoga podrijetla (Berlin, 4. III. 1916 – London, 4. IX. 1997). Iz Njemačke je 1934. emigrirao u Francusku, potom u Veliku Britaniju. Psihologiju je diplomirao (1938) i doktorirao (1940) na Sveučilištu u Londonu gdje je radio 1955–83. kao profesor na Institutu za psihijatriju Kraljevskoga koledža. Osobitu je pozornost posvećivao metodologiji istraživanja, kritički se postavivši prema psihoanalizi. Tijekom 1940-ih razvijao je vlastitu teoriju ličnosti, smjestivši ju u koordinatni sustav prema načelu »introvertiranost – ekstravertiranost« i »emocionalna stabilnost – nestabilnost (neuroticizam)«, a tim je biološki uvjetovanim dimenzijama poslije dodao i treću (»psihoticizam«). Ta trofaktorska podjela (PEN model ličnosti), ostala je važna osnova mnogih istraživanja i teorija, a navedene dimenzije obuhvaćene su poslije u znatno prihvaćenijemu modelu (Velikih pet osobina ličnosti). Uvelike zaslužan za popularizaciju psihologije, objavio je više od 80 knjiga, od kojih se izdvajaju: Dimenzije ličnosti (Dimensions of Personality, 1947), Uporabe i zloporabe psihologije (Uses and Abuses of Psychology, 1953), Psihologija politike (The Psychology of Politics, 1954), Zločin i ličnost (Crime and Personality, 1964), Biološki temelj ličnosti (The Biological Basis of Personality, 1967). Neka su njegova djela izazivala kontroverzije, npr. Rasa, inteligencija i obrazovanje (Race, Intelligence and Education, 1971), gdje iznosi mišljenje o razlikama u inteligenciji među rasama.