Feretić, Ivan, hrvatski povjesničar i prosvjetitelj (Vrbnik, 4. XI. 1769 – Vrbnik, 13. III. 1839). Privatnu glagoljašku školu završio u Vrbniku, studij teologije u Veneciji, a za svećenika zaređen 1793. U Vrbnik se vratio 1804. i ondje djelovao cijeloga života kao svećenik i član Kaptola. Vodio je Vrbničku glagoljašku školu. Na početku XIX. st. donio je na Krk sjeme krumpira i okrugle repe. Liječio je siromašne otočane ljekovitim travama. Razvijenim i istančanim hrvatskim osjećajem te uočavanjem nužde sjedinjenja hrvatskih zemalja jezično i politički, Feretić ide u krug onih koji su utrli putove narodnomu preporodu i djelatnosti hrvatskih iliraca. Pisao je o povijesti Krka, a u rukopisima su mu ostala djela: Kazalo bukvično različitih trava, stabala, riba, ptica i dr., Komad skazanja i povidanja od grada otoka kerskoga iliti veglskoga (1819), Litopisanja stvarnih dogojenih… od 1792. do 1814. (1824), Pisme i popivanja (1825), te Pisma pisam (prijevod Pjesme nad pjesmama, danas zagubljen). Zapisao je 1819. Očenaš i Zdravomariju na jeziku krčkih Vlahȃ (Rumunja).
