Filipović, Josip, austrijski general hrvatskog podrijetla (Gospić, 28. IV. 1819 – Prag, 6. VIII. 1889). Vojnu školu pohađao u Tullnu 1837–39., poručnikom postao 1839., a natporučnikom 1843., potom službovao u Češkoj 1843–44., Italiji 1844–47. i Ugarskoj 1847–48. Kapetanom postao 1847., a 1848–49. sudjelovao u gušenju ustanka u Beču i revolucije u Ugarskoj. God. 1851. imenovan je potpukovnikom i krilnim pobočnikom bana Jelačića, a 1853. premješten za zapovjednika u Bjelovar. U čin general majora promaknut je 1859. i potom je sudjelovao u bitki kraj Solferina 1859. Barunstvo stekao 1860. Kao pobočnik zapovjednika R. Thurna sudjelovao je u više bitaka u Austro-pruskome ratu 1866. U čin podmaršala promaknut je 1866., a za vrhovnoga zapovjednika zemaljske obrane u Tirolu i Vorarlbergu postavljen 1870. God. 1874. postao generalom topništva i zapovijedajućim generalom vojnog zbora u Moravskoj sa sjedištem u Brnu te uskoro u Češkoj sa sjedištem u Pragu. Potom je premješten u Hrvatsku za glavnog zapovjednika austrijske vojske, koja je 1878. okupirala BiH. Od 1878. do 1880. bio je civilni upravitelj u BiH, a 1882. na vlastiti zahtjev premješten je za zemaljskoga zapovjednika u Prag, gdje je u službi proveo ostatak života.
