Gardner [gα:'ɹdnəɹ], Howard Earl, američki psiholog (Scranton, Pennsylvania, 11. VII. 1943). Na Sveučilištu Harvard završio je preddiplomski studij društvenih odnosa 1965. i doktorirao u području socijalne odnosno razvojne psihologije 1971. te od iste godine ondje predaje, na Pedagoškom fakultetu (od 1986. kao redoviti profesor). Istodobno je od 1972. na Medicinskom fakultetu Bostonskoga sveučilišta surađivao u području neurologije i bio profesor 1979–2005. Baveći se uglavnom psihologijom obrazovanja, istraživao je proces učenja i utjecaj okoline na nj te kognitivni potencijal i razvoj kognitivnih sposobnosti. Istaknuo se formuliranjem teorije višestrukih inteligencija po kojoj ne postoji opća inteligencija kao jedinstvena sposobnost, već je riječ o setu sposobnosti koje u jedinstvenoj kombinaciji oblikuju pojedinčevu sveukupnu inteligenciju i međusobno su neovisne, što je i opisao u knjizi Okviri uma: teorija višestrukih inteligencija (Frames of Mind: The Theory of Multiple Intelligences, 1983) te dorađivao u djelima Višestruke inteligencije: teorija u praksi (Multiple Intelligences: The Theory in Practice, 1993), Preuokvirena inteligencija (Intelligence Reframed, 1999), Višestruke inteligencije: novi horizonti (Multiple Intelligences: New Horizons, 2006). Izvorno je naveo sedam vrsta inteligencije (logičko-matematička, lingvistička, prostorna, glazbena, tjelesno-kinestetička, interpersonalna i intrapersonalna), nadopunio ih osmom (prirodna), a spominje mogućnost postojanja devete (egzistencijalna). Praktične implikacije Gardnerova modela najizraženije su u području obrazovanja, s mnogobrojnim prednostima za učenike i nastavnike (postavljanje kurikula, formiranje raznolikih strategija podučavanja, osvještavanje različitih potreba učenika, vrednovanje i poticanje individualnih razlika, podizanje samopouzdanja). Objavio je još dvadesetak zapaženih knjiga npr. Promijeniti mišljenje (Changing Minds, 2004) te Pet umova za budućnost (Five Minds for the Future, 2007).
