Goldstein [go'ldštajn], Ivo, hrvatski povjesničar (Zagreb, 16. III. 1958). Sin Slavka Goldsteina. Povijest je diplomirao 1979. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i doktorirao 1988. na Filozofskom fakultetu u Beogradu tezom Bizant na Jadranu od Justinijana do Bazilija I koju je, prerađenu, objavio 1992. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu radio je od 1980. do umirovljenja 2024 (kao redoviti profesor od 2001), a 2006. suosnovao je Katedru za judaistiku. Bio je predsjednik Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj 2006–12. te veleposlanik RH u Francuskoj 2013–17. Isprva je istraživao povijest hrvatskih zemalja u srednjem vijeku, s naglaskom na politički i društveni razvoj područja pod bizantskom vlašću, ističući da je Bizant imao ključnu ulogu u formiranju ranosrednjovjekovnih hrvatskih identiteta i političkih struktura te je o tome razdoblju, uz disertaciju, objavio knjige Hrvatski rani srednji vijek (1995) i Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku (2006., s Borislavom Grginom). Postupno se okrenuo istraživanjima suvremene povijesti te je o II. svjetskom ratu i neposrednom poraću objavio knjige Zagreb: 1941.–1945. (2011), Hrvatska na kraju rata: 1945 (2019., uz Dragu Pilsela i Ivana Fumića) i Hrvatska u Drugom svjetskom ratu: 1941.–1945. (2025), o Hrvatskoj nakon rasapa Jugoslavije knjige Dvadeset godina samostalne Hrvatske (2010) i Hrvatska 1990. – 2020.: godine velikih nada i gorkih razočaranja (2021), o hrvatskoj povijesti nakon I., odnosno II. svjetskog rata sintetske preglede Hrvatska: 1918.–2008. (2008) i Povijest Hrvatske: 1945.–2011. (I–III, 2011). Kontinuirano se bavi poviješću Židova u Hrvatskoj, napose njihovim stradanjem tijekom II. svjetskog rata i antisemitizmom: Holokaust u Zagrebu (2001., sa Slavkom Goldsteinom), Židovi u Zagrebu: 1918–1941 (2004), Jasenovac (2018), Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas (2022). Također preispituje interpretacije povijesti, osobito u kontekstu II. svjetskog rata (Jasenovac i Bleiburg nisu isto, 2011., sa S. Goldsteinom; Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća, 2019; Povijesni revizionizam i neoustaštvo: Hrvatska 1989.–2022., 2023), a s ocem je napisao i biografiju Tito (2015). Autor je pregleda hrvatske povijesti od antičkog doba do suvremenosti Hrvatska: povijest (Croatia: A History, 1999), koautor Povijesti zagrebačke Klasične gimnazije (2007., s Agnezom Szabo) i kulturnopovijesnog pregleda Pariz: povijest i kultura (2024., sa Sanjom Petrušić Goldstein) te jedan od autora sinteze Povijest grada Zagreba (I–II, 2012–13). S Vladimirom Anićem sastavio je Rječnik stranih riječi (1999), a 2022. izašla mu je knjiga izabranih članaka i studija Putovanje kroz prošla vremena.
