Gospodinov [~di'nof], Georgi, bugarski književnik (Jambol, 7. I. 1968). U Sofiji je diplomirao bugarsku filologiju (1993), doktorirao književnost (2005), predavao 1998–2000. na Novom bugarskom sveučilištu te 2000–05. bio glavni urednik književnoga tjednika Literaturen Vestnik; u istome gradu radi u Institutu za književnost Bugarske akademije znanosti (od 1995). Jedan je od najistaknutijih suvremenih bugarskih pisaca, čija pripovjedna djela, počev od Prirodnoga romana (Estestven roman, 1999), koji se drži prijelomnim u europskoj afirmaciji suvremene bugarske proze, pa do romana Fizika tuge (Fizika na tăgata, 2011) i Vremensko utočište (Vremeubežište, 2020), oba zapažena međunarodnog odjeka, odlikuje ironični, postmodernistički senzibilitet, uspjelo prepletanje žanrova i postupaka, realističkoga i fantastičkoga, te tematska zaokupljenost mitemima europske prošlosti. Objavljuje i poeziju (zbirke Lapidarium, 1992; Pisma Gaustinu – Pisma do Gaustin, 2003; Tamo gdje nema nas – Tam, kădeto ne sme, 2016. i dr.), kratke priče i crtice (I druge priče – I drugi istorii, 2001; I sve je postalo mjesec – I vsičko stana luna, 2013; Sva naša tijela – Vsičkite naši tela, 2018), eseje (Nevidljive krize – Nevidimite krizi, 2012).
