Grabiński [grabi'ńsk’i], Stefan, poljski književnik (Kamionka Strumiłowa, danas Kamjanka-Buzka, Ukrajina, 26. II. 1887 – Lavov, 12. XI. 1936). U Lavovu je studirao poljsku književnost i klasičnu filologiju te potom radio kao učitelj. Dugotrajna tuberkuloza i život u oskudici bitno su odredili njegov književni opus koji je nastajao pod utjecajem parapsihologije, spiritualizma, okultizma te magijskih, mističkih i poganskih naučavanja. Za života nije imao značajniju recepciju, danas ga se, zahvaljujući kritičkom uzletu fantastike i zauzimanju Stanisława Lema (koji mu je 1975. izdao izbor novela) te mnogobrojnim novijim engleskim prijevodima, drži »poljskim Poeom« i istaknutim autorom novela u žanru fantastike s elementima strave (sam je taj žanr nazivao »psihofantastikom« ili »metafantastikom«). Pripovijedanje mu je obilježeno postupcima pod utjecajem njemačkog ekspresionističkog filma 1920-ih (vremensko-prostorni diskontinuitet, nelinearnost, pripovjedna simulacija ubrzanog kretanja, napose fascinacija željeznicom). Najvažnije su mu zbirke novela Fragmenti neobičnog: u tmini vjere (Z wyjątków. W pomrokach wiary, 1909), Demon kretanja (Demon ruchu, 1919), Mahniti hodočasnik (Szalony pątnik, 1920), Knjiga vatre (Księga ognia, 1922) i Strast (Namiętność, 1930). Pisao je i romane okultne i distopijske tematike (Salamandar – Salamandra, 1924; Otok Itongo – Wyspa Itongo, 1936) te drame. U hrvatskom prijevodu objavljen mu je izbor novela Sablasne priče (2023).
