Gregurević, Ivo, hrvatski glumac (Donja Mahala kraj Orašja, BiH, 7. X. 1952 – Zagreb, 1. I. 2019). Diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1978. Počeo je nastupati kao student (npr. uloga Bakonje u Bakonji fra Brni Sime Matavulja na Splitskom ljetu), u zagrebačkom HNK-u bio je član ansambla 1986–2017. Istaknuo se kao Cloten i Tersit (William Shakespeare, Cymbeline i Troilo i Kresida), Batricio (Tirso de Molina, Seviljski zavodnik i kameni uzvanik), Matamor (Pierre Corneille, Kazališna iluzija), Rico Verri (Luigi Pirandello, Večeras se improvizira), Mika Peruzović (Lada Kaštelan, Giga i njezini, prema motivima romana Giga Barićeva Milana Begovića) te naslovnom ulogom u Molièreovom Tartuffeu. Nastupao je i na Dubrovačkim ljetnim igrama (kao Shakespereov Hamlet) te u zagrebačkom kazalištu Kerempuh (npr. kao Mačak u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana), a najveći je kazališni uspjeh postigao tumačenjem naslovnog lika impulzivnog buntovnika u monodrami Đuka Begović, vlastitoj obradbi romana Ivana Kozarca. Na filmu je debitirao 1977. glavnom ulogom provincijalca (Ne naginji se van Bogdana Žižića) te je potom najčešće tumačio slične likove (mahom kao epizodne), ali i kriminalce npr. u Osuđenima Zorana Tadića (1987). Nakon naslovne uloge razbojnika u filmu Čaruga (1991) Rajka Grlića, postao je jedan od najčešće angažiranih hrvatskih filmskih glumaca (i u glavnim i u sporednim ulogama), istaknuvši se iznimnom suživljenošću s tipovima koje je utjelovljavao, osobito daljnjim kreacijama ljudi iz naroda, često gubitnika (Priča iz Hrvatske Krste Papića, 1991; Crvena prašina Zrinka Ogreste, 1999; Kosac Zvonimira Jurića, 2014., Zlatna arena za glavnu ulogu; Imena višnje Branka Schmidta, 2015), ali i nastavivši tumačiti negativce ili prijeteće likove (Rusko meso Lukasa Nole 1997; Bogorodica Nevena Hitreca, 1999., Zlatna arena za glavnu ulogu; Ćaća Dalibora Matanića, 2011). Široku popularnost stekao je komedijama, kako karikaturalnijim ulogama, tako i onima u kojima komiku prožima ozbiljnošću (Kad mrtvi zapjevaju K. Papića, 1998; Tri muškarca Melite Žganjer Snježane Tribuson, 1998., Zlatna arena za sporednu ulogu; Maršal Vinka Brešana, 1999; Ne dao Bog većeg zla S. Tribuson, 2002., Zlatna arena za glavnu ulogu; Što je muškarac bez brkova? Hrvoja Hribara, 2005; Što je Iva snimila 21. listopada 2003. Tomislava Radića, 2005., Zlatna arena za glavnu ulogu; Sonja i bik Vlatke Vorkapić, 2012), te osobito na televiziji, ranom ulogom Netjaka u seriji Velo misto (1980–81), a najviše kao razdražljivi protagonist serije Odmori se, zaslužio si (2006–13).
