Grigorovič [gr’igaro'v’ič], Jurij Nikolajevič (Nikolaevič), ruski baletni plesač i koreograf (Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 2. I. 1927 – Moskva, 19. V. 2025). Završio je Lenjingradsku koreografsku školu 1946. te diplomirao na Državnom institutu za kazališnu umjetnost u Moskvi 1965. Nastupati je započeo 1938., bio je solist kazališta Kirov 1946–64. u kojem je ugl. izvodio karakterne i groteskne uloge. Počeo je koreografirati 1947., od 1953. u kazalištu Kirov koreografirao je plesove u operama, a od 1957. i balete, velik uspjeh postigavši novom verzijom Kamenoga cvijeta (Sergej Sergejevič Prokofjev, 1957) te Legendom o ljubavi (Arif Melikov, 1961). Zbog novoga pristupa klasičnom baletu, pozvan je u Boljšoj balet (Boljšoj teatr), koji je vodio 1964–95. i u kojem je osobito zapaženo postavio balete Spartak (Aram Hačaturjan, 1968), Ivan Grozni (prema filmskoj glazbi S. S. Prokofjeva, 1975), Romeo i Julija (S. S. Prokofjev, 1979), Zlatno doba (Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič, 1982), Giselle (Adolphe Adam, 1987), Bajadera (Ludwig Minkus, 1991), te one Pjotra Iljiča Čajkovskoga Trnoružica (1963), Orašar (1966), Labuđe jezero (1969), davši im nov zamah, lakoću i energiju. Vodio je i baletnu trupu u Krasnodaru 1997–2008., a od 2008. ponovno surađivao s Boljšoj teatrom. Balete je postavljao i u mnogobrojnim drugim kazalištima (Novosibirsk, Ufa, Stockholm, Kopenhagen, Helsinki, Sofija, Varšava, Prag, Beč, Pariz, Milano, Rim, Istanbul, Seoul, Astana), predavao je na Lenjingradskom konzervatoriju 1973–88.
