Grubišić, Vinko, hrvatski književnik i znanstvenik (Posuški Gradac, BiH, 5. IV. 1943). Studij započet u domovini, prekinut odlaskom u izbjeglištvo, nastavio je u Švicarskoj, u Fribourgu, gdje je 1970. diplomirao komparativnu slavensku filologiju i pedagogiju. Od 1975. živi u Kanadi, gdje je profesor na katedri hrvatskog jezika i kulture Sveučilišta Waterloo. Objavljuje pjesme i drame, jezikoslovne i književne kroatističke priloge te prevodi s njemačkoga, francuskog i engleskog jezika. Stalni suradnik emigrantske Hrvatske revije, jedan od istaknutijih književnih znanstvenika u hrvatskoj emigraciji. Osim knjiga s jezikoslovnim temama, objavio je i pjesničke zbirke Robotov poljubac, (1974), Bitarion, (1987), Gregorijanske šutnje, (1989), Stazama samih središta (2005) i knjige drama (Tri drame, 1981; Ne začuđuju čudesa, 1982). Glavno mu je djelo književnopovijesni pregled Hrvatska književnost u egzilu (1991).
