Guzmán Blanco [guzma'n bla'ŋko], Antonio, venezuelski političar (Caracas, 28. II. 1828 – Pariz, 28. VII. 1899). Sin liberalnog novinara i političara. U tzv. Federalnom ratu 1859–63. bio je tajnik vođe liberala Juana Crisóstoma Falcóna, postavši i jedan od najviših vojnih zapovjednika liberalne vojske te je nakon Falcónova dolaska na predsjednički položaj bio potpredsjednik republike (1863), ministar financija (1863., 1864–65), ministar vanjskih poslova (1863–64. i 1867), predsjednik Senata (1867), a tijekom Falcónove odsutnosti 1865–66. obavljao je poslove predsjednika republike. Nakon povratka konzervativaca na vlast 1868. napustio je zemlju, ali se vratio 1870. i pobunom preuzeo vlast te je vladao do 1888., bilo kao predsjednik (1870–77., 1879–84. i 1886–87), bilo preko formalnih predsjednika, svojih eksponenata (1884–86. i 1887–88. kao poslanik u Parizu). Uspostavio je autoritarni režim liberalne oligarhije, ograničio političke slobode i nametnuo snažnu cenzuru, stavio pod kontrolu regionalne vođe i gradio vlastiti kult ličnosti te je izložio zemlju prodoru stranog kapitala (uz raširenu, i osobnu, korupciju), uveo građanski brak i opće osnovno obrazovanje, zatvorio samostane i konfiscirao većinu imovine Rimokatoličke crkve, pokrenuo izgradnju infrastrukture i javnih zgrada (npr. željezničke i telegrafske mreže). Utjecaj je izgubio s promjenom režima 1888. te je do smrti ostao u Francuskoj.
