Hall [hɔ:l], G(ranville) Stanley, američki psiholog i pedagog (Ashfield, Massachusetts, 1. II. 1846 – Worcester, Massachusetts, 24. IV. 1924). Studirao je filozofiju u Bonnu i Berlinu (1868–71) te u New Yorku teologiju, a na Harvardovu je sveučilištu 1878. postigao prvi doktorat iz područja psihologije u SAD-u. Predavao je englesku književnost i filozofiju na koledžu Antioch u Yellow Springsu (Ohio) 1872–76. i na Harvardovu sveučilištu 1876–78., potom se do 1880. usavršavao u njemačkim psihologijskim laboratorijima, među ostalim u Leipzigu kod Wilhelma Wundta. Bio je profesor psihologije i pedagogije na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu (1882–88) te profesor i rektor Sveučilišta Clark u Worcesteru u Massachusettsu (1888–1920). Osnovao je prvi američki psihološki časopis American Journal of Psychology (1887), suosnovao Američku psihološku udrugu i bio joj prvi predsjednik 1892–93 (te ponovno 1924). Isprva se bavio općom psihologijom i obrazovanjem, a u kasnijim radovima emocijama i religijom. Bio je začetnik eksperimentalne psihologije u SAD-u i prvi je naglašavao njezin značaj za područje pedagogije. Zaokupljen razvojnom psihologijom, napose dječje dobi i adolescencije (Adolescencija: njezina psihologija i odnos prema fiziologiji, antropologiji, sociologiji, spolnosti, kriminalu, religiji i obrazovanju – Adolescence: Its Psychology and Its Relations to Physiology, Anthropology, Sociology, Sex, Crime, Religion and Education, I–II, 1904), među prvima je ujedno istraživao iskustvo starenja te kritizirao marginalizaciju i izolaciju starijih osoba. Značajno je doprinio i primjenom teorije evolucije u psihologiji.
