Ilijić, Stjepko, hrvatski pjesnik (Stari Grad na Hvaru, 1. IX. 1864 – Zagreb, 6. II. 1933). Učiteljsku školu završio u Zadru te do 1899. učiteljevao u Dalmaciji, potom u Mostaru i Bosni do 1917. Uređivao je pedagoški časopis Učiteljska zora (1905–17). U periodici objavljivao pjesme, kritike, recenzije, osvrte na pisanje talijanskog tiska o hrvatskoj književnosti te rasprave iz dječje psihologije i ekonomije. Objavljena mu je knjiga domoljubnih i refleksivnih idealističkih pjesama Pjesme u stihu i prozi (1900) i romantični ep Ali-beg Čengijić i Biserka (1906). Najveći uspjeh postigao je dopjevom Preradovićeva spjeva Lopudska sirotica (Vienac, 1903). Prevodio je s talijanskoga djela U. Foscola, a na talijanski S. S. Kranjčevića.