Istarski ugljenokopi Raša, rudarsko poduzeće koje je objedinjavalo niz rudnika na području Istre u zajedničku proizvodno-tehnološku cjelinu. Na tom se području rudarska proizvodnja javlja 1785. u Krapnu kraj Labina, gdje je kontinuirana proizvodnja započela 1830-ih. Porastom potražnje za ugljenom u drugoj polovici XIX. st. otvorene su jame Vinež i Štrmac. U razdoblju 1936–37. izgrađeno je i novo rudarsko naselje Raša, a početkom 1940-ih podignuto je i naselje Pozzo Littorio (Podlabin) oko novootvorenoga rudarskog okna. Uz glavne pogone otvoreni su i novi (Sičovlje, Korajba, Roditti i Podlabin), a s radom je započela i Rudarska tehnička škola u Labinu. Rudnici su bili na glasu kao najmoderniji u Europi, zapošljavali su više od 10 000 radnika, a 1942. dostignuta je rekordna proizvodnja od 1 158 000 t. Nakon II. svjetskog rata osnovano je poduzeće pod nazivom Istarski ugljenokopi Raša, preimenovano 1988. u Istarski ugljenokopi Tupljak, koje je zbog proizvodnih teškoća 1990–92. bilo u stečaju. Proizvodnja je nastavljena do 1998., kada je donesena odluka o postupnom zatvaranju rudnika. U jami Tupljak proizvodnja je prestala u svibnju 1999., čime je ujedno zatvoren i posljednji ugljenokop u Hrvatskoj.
