Jelušić, Božica, hrvatska književnica (Pitomača, 16. XII. 1951). Na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu završila je 1974. studij hrvatskoga i engleskoga jezika te do umirovljenja 2006. radila kao gimnazijska nastavnica. Jedna je od najistaknutijih pjesnikinja podravskoga književnog kruga. Izrazita predstavnica postmodernističke poetike obilježene intertekstualnošću (napose na englesko pjesništvo), podjednako umješno piše i na kajkavskome dijalektu i na standardnome jeziku. Rano joj se pjesništvo (zbirke Riječ kao lijepo stablo, 1973; Golubica i pepeo, 1974; Kopernikovo poglavlje, 1983), iako pisano na standardu, motivski naslanja na kajkavsku tradiciju zavičajne lirike, s domom kao prostorom slobode. U mnogobrojnim kajkavskim zbirkama (npr. Meštri, meštrije, 1985; Jezuši, 1993; Nočna steza, 1997; Štorga: activa kajkaviana, 2007; Murski tolmuni, 2018; Gda smo išli, 2021) proširuje leksik i sintaksu, eruditski se nadovezujući na jezičnu i književnu prošlost kajkavštine. Sklona je zatvorenoj formi (Rukavica soneta, 2005) i vezanomu stihu, ali vješto, svjesno nepretenciozno i komunikativno piše i slobodnim stihom (Čekaonica drugog razreda, 1979; Libela i druge pjesme, 2006). Kasnije zbirke (Vrata vrta, 2021; Lica žene iz sjene, 2025) rekapitulacija su njezinih karakterističnih motiva (zavičajni pejzaž, inventura svakodnevice, biljni i životinjski svijet, neoimpresionistička metaforika o pisanju kao cvjetanju, bujanju i uvenuću, metapoetsko preispitivanje), iskazujući ideju sinteze življenja u skladu s prirodom i književnoga stvaranja. Pisala je novinske kolumne, oglede o pjesnicima i slikarima, napose onima iz podravskoga i sjevernohrvatskoga kruga (Kajogledi, vnebogledi, 2021), te objavila roman Čišćenje globusa (2012), povijesnu kroniku đurđevačke obitelji, a posebice su joj uspjeli putopisi (Okrhak kontinenta, 1988; Dravom i Podravljem, 2019) i autobiografski zapisi (Teška ljeta, 2023; Godišnja doba duše, 2024). Objavila je više od 70 knjiga poezije, proze, putopisa i eseja, 2016. izašla su joj izabrana djela u pet knjiga (Ftič kesnokrič, Zelena zemlja, Sabrana bjelina, Perom i kistom, Sjeverna strana i drugi puti).
