Krajiška investiciona zaklada, zaklada osnovana prihodom od prodaje 30 000 katastarskih jedinica prezrelih hrastovih šuma Vojne krajine (1873), po naredbi Ministarstva rata iz Beča. Šume su prodane konzorciju koji su tvorili Franko-Hungarian banka, Anglo-Hungarian banka, Ugarska zemljokreditna banka d. d., Bernhardt Pollak. Bilo je predviđeno iskorištavanje u razdoblju od 24 godine. S nastankom opće gospodarske krize u Europi kupac je odustao od izvršenja ugovora, pa je jamčevina propala u korist zaklade. Nakon toga prodaja se obavljala u manjim skupinama, a trajala je 37 god. (1873–1910). Investicijska zaklada imala je i prihode od brodarine na rijeci Bosutu i od kamata. Sredstva su prvotno bila namijenjena izgradnji željeznica iz domene zajedničkih ugarsko-hrvatskih poslova, ali su intervencijom Ugarskog i Hrvatskog sabora prenamijenjena u korist Hrvatsko-slavonske krajine. Prihod od glavnice poslužio je od 1872. do 1908. za: upravu, izgradnju državne i lokalne željeznice, za ceste i mostove, vodogradnju u savskome području, melioraciju tla i opskrbu vodom na kršu, za uređenje bujica, za gradnju škola i crkava, za pošumljivanje krša i za pomoć pasivnim krajevima. Najveći dio investicija ipak je bio upotrijebljen za osnovnu namjenu (gradnju željeznica iz zajedničkih ugarsko-hrvatskih poslova), pa su krajišnici bili prikraćeni. Djelovanje zaklade obustavljeno je banskom naredbom 1922.
