Lovrenčić, Rene, hrvatski povjesničar (Zagreb, 8. IX. 1928 – Zagreb, 7. VI. 2012). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1953. diplomirao je povijest i 1965. doktorirao tezom o početku i okolnostima oblikovanja novoga smjera u hrvatskoj politici na prijelazu XIX. u XX. st., koju je, prerađenu, objavio kao knjigu (Geneza politike »novog kursa«, 1972). Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu radio je od 1954. do umirovljenja 1996 (od 1980. kao redoviti profesor svjetske povijesti XIX. i XX. st.), a bio je i voditelj poslijediplomskoga studija povijesti 1973–94. Predavao je i na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Pretežito je istraživao europsku povijest XIX. i XX. st. Pisao je o korijenima i obilježjima Pariške komune, o aspektima gospodarske i socijalne povijesti SSSR-a između dvaju svjetskih ratova i genezi staljinizma, oblikovanju fašizma i nacizma do 1939., odjecima zbivanja u Ruskom Carstvu i SSSR-u u tisku u Hrvatskoj i dr. Autor je udžbenika Opća povijest: od Bečkog kongresa do Pariske komune, 1815–1870 (1955) i pregleda povijesnih procesa između svjetskih ratova Nemirni mir: svijet 1918.–1939. (2011) te scenarija dokumentarnih TV serija Svijet 1900–1939 (1977) i Slike vremena: svijet 1750–1939 (1984). Bio je član Predsjedništva Centralnoga komiteta SKH 1978–82. U povodu njegove smrti objavljena je Spomenica Renea Lovrenčića (2016).
