Mandić, Antun, đakovački biskup (Požega, 16. VIII. 1740 – Đakovo, 11. I. 1815). Studirao teologiju u Beču, Bologni i Zagrebu, zaredio se 1763. Bio je ravnatelj požeškoga sjemeništa (1763–66), a potom župnik u Kobašu i Lipovljanima te zamjenik ravnatelja Hrvatskoga kolegija u Beču. Dugogodišnji savjetnik za školstvo u Bratislavi, od 1776. nadzornik škola za Hrvatsku i Slavoniju. Od 1778. kanonik pa prepošt Zagrebačkoga kaptola, potom vranski prior. Od 1782. savjetnik Kraljevskog ugarskog namjesništva, 1806. imenovan đakovačkim biskupom. Iste je godine utemeljio biskupsko sjemenište u Đakovu te je svojom djelatnošću znatno pridonio razvoju kulture i gospodarstva na tom području. Kao mecena pomagao izdavanje djela domaćih književnika. Njegov životopis Život velikoga biskupa, privelikoga domorodca i najvećega priatelja našega Antuna Mandića ispisan po Radoslavu od Pannonie savske za tisak je priredio i u Pečuhu objavio 1823. Adam Filipović.
