Marjanović, Mirko, hrvatski i bosansko-hercegovački književnik (Gornja Tramošnica kraj Gradačca, BiH, 13. VII. 1940 – Sarajevo, 28. V. 2023). Diplomirao je 1968. likovnu umjetnost na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu. Radio je kao korektor, tehnički urednik i ilustrator, potom na Televiziji Sarajevo (1969–77), kao glavni urednik sarajevskoga književnoga časopisa Život (1980–84) te urednik u sarajevskoj nakladničkoj kući Svjetlost do umirovljenja 1994; 1996–2006. urednik tromjesečnika Hrvatska misao Ogranka MH u Sarajevu, kojega je bio predsjednik i u kojemu je pokrenuo i suuređivao niz »Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga«. Bio je predsjednik Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (1978–80). U nagrađivanim romanima (U ime oca i sina, 1969; Povijest izgubljene duše, 1980; Braća, 1983; Topot divljih konja, 1989; Dom blaženog djeteta, 2017) i pripovijetkama (Središte, 1973; Čuvar obiteljske katedrale, 2011) tematizira bosansku povijest, napose Drugi svjetski rat i rat 1990-ih. Ta se djela odlikuju izraženim mitskim doživljajem svijeta, sklonošću fantastici, fragmentarnom naracijom te nepouzdanim pripovjednim perspektivama (mahom dječjim). Objavio je i knjige zapisa iz opkoljenoga Sarajeva Živjeti smrt: sarajevski dnevnik (1996) te Treći svjetski rat: sarajevski zapisi 1991–1995 (1999).