Mesarić, Želimir, hrvatski kazališni redatelj (Zagreb, 15. X. 1944). U Zagrebu je studirao klasičnu filologiju i anglistiku na Filozofskome fakultetu te 1972. diplomirao kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Bio je angažiran u Dramskom kazalištu »Gavella« 1975–89., režirao i za mnoga druga kazališta npr. HNK u Osijeku (i ravnatelj Drame 1992–93), Splitu, Varaždinu i Zagrebu (ravnatelj Drame 1996–2000), Kazalište Marina Držića u Dubrovniku, karlovačko Gradsko kazalište Zorin dom, Zagrebačko kazalište mladih, zagrebačka kazališta Komedija i Kerempuh, Glumačku družinu Histrion. Radio je na Odsjeku glume Akademije dramske umjetnosti 1995–96. i 2001–10 (kao redoviti profesor od 2009). Ostvario je više od 80 režija. U stranom repertoaru istaknuo se postavama drama Sablasna sonata Augusta Strindberga (1977), Razbojnici Friedricha Schillera (1979), Amadeus Petera Schaffera (1981), Plug i zvijezde Seana O'Caseyja (1982), Alkemičar Bena Jonsona (1987), Neprijatelj naroda Henrika Ibsena (1996), Svršetak igre Samuela Becketta (2001), Don Juan se vraća iz rata Ödöna von Horvátha (2002), dočim je u hrvatskom repertroaru sklon dramatizacijama romana (August Cesarec, Careva kraljevina, 1974; Stipe Čuić, Orden, 1990; Milutin Cihlar Nehajev, Vuci, 1992; August Šenoa, Kletva, 1995. i Hrvatski Diogenes, 1997) i hrvatskoj dramskoj baštini (Srđan Tucić, Povratak, 1977; Janko Polić Kamov, Mamino srce, 1983; A. Cesarec, Sin domovine, 1990; Milan Begović, Pustolov pred vratima, 1991. i Bez trećega, 2022; Tituš Brezovački, Matijaš grabancijaš dijak, 1994; Miroslav Krleža, Leda, 1998, A. Šenoa, Ljubica, 2000), ali i postavama (često praizvedbama) suvremenih hrvatskih pisaca (Dubravko Jelačić Bužimski, Preludij za dobre ljude s trga, 1974. i Surove kazališne priče ili Priče iz naše šume, 1978; Čedo Prica, Kruh, 1976; Tahir Mujičić, Boris Senker i Nino Škrabe, Tri pušketira, 1976; Slobodan Šnajder, Kamov. Smrtopis, 1981. i Dumanske tišine, 1987; T. Mujičić i B. Senker, Fric i pjevačica, 1993. i Požar vlasti ili Gorite li hrvatski, 1994). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2025).
