Mieszko I. [m’e'ško], poljski knez (?, između 922. i 945 – ?, 25. V. 992). Vladao je od približno 960. kao prvi povijesno potvrđen vladar iz dinastije Pjastovića; otac mu je bio knez Siemomysł (ili Ziemomysł), koji je već zavladao i Mazovijom ili je to učinio sam Mieszko. Zbog sukoba s rimsko-njemačkim carem Otonom I. Velikim oko područja Odre povezao se s češkim knezom Boleslavom I., oženivši 965. njegovu kćer Doubravku 965. te se 966. pokrstio. U Poznańu je 968. utemeljio prvu poljsku biskupiju te dovršio pokrštavanje poljskih plemena. Ratovao je s plemenima Ljutiča za Pomorje, zavladavši područjima do ušća Odre. Nakon Doubravkine smrti ženidbom za Odu, kćer Dietricha von Haldenslebena, markgrofa Sjeverne marke, 980. sklopio je poljsko-njemački sporazum. Ratovao je potom s Česima za Šlesku i Malu Poljsku (985. ili 990), kojom je najvjerojatnije i zavladao. Udvostručivši teritorij pod svojom vlašću, od pape je 991/992. dobio priznanje crkveno-političke neovisnosti (dokument Dagome iudex, sačuvan u sažetku iz 1080., u kojem se poljska zemlja naziva Civitas Schinesghe); poljska historiografija drži ga utemeljiteljem poljske državnosti i vladarom koji je Poljsku integrirao u europski kulturni krug. Pokopan je vjerojatno u katedrali u Poznańu. Naslijedio ga je sin Boleslav I. Hrabri.
