Miller [mi'ləɹ], George Armitage, američki psiholog (Charleston, West Virginia, 3. II. 1920 – Plainsboro, New Jersey, 22. VII. 2012). Studij fonetike završio je (1941) na Sveučilištu Alabame u Tuscaloosi, gdje je 1941–42. držao predavanja iz uvoda u psihologiju. Na Harvardovu sveučilištu, na kojem je 1946. doktorirao iz eksperimentalne psihologije, radio je 1942–50. i 1955–67 (kao redoviti profesor od 1958) te suosnovao Centar za kognitivne studije 1960., na Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) predavao je 1951–55., na Rockefellerovu sveučilištu u New Yorku 1967–81., a od 1979. do umirovljenja 1990. na Princetonskom sveučilištu gdje je 1986. utemeljio Laboratorij za kognitivne znanosti i 1990. bio izabran u zvanje profesor emeritus. Držeći da je bihevioristički pristup ograničen u razjašnjavanju složenijih ponašanja, američku eksperimentalnu psihologiju ponovno je usmjerio na um i psihičke procese, ključno pridonijevši razvoju kognitivne psihologije i interdisciplinarnog područja kognitivnih znanosti. Bavio se ponajprije verbalnom komunikacijom, razvojem i uporabom jezika, proučavao je razumijevanje riječi i rečenica. Potaknut teorijom informacija istraživao je obradbu informacija u ljudi i dokazao kako je kapacitet kratkoročnog pamćenja ograničen na sedam plus/minus dvije čestice te istaknuo kako se taj kapacitet može povećati rekodiranjem, odnosno reorganizacijom više čestica u smislene cjeline. Povezavši razvoj jezika s psihičkim procesima, suutemeljio je disciplinu psiholingvistike, 1980-ih započeo je WordNet, projekt leksičke i semantičke baze engleskog jezika. Glavna su mu djela Jezik i komunikacija (Language and Communication, 1951), Planovi i struktura ponašanja (Plans and the Structure of Behavior, koautori Karl Pribram i Eugene Galanter, 1960) i Psihologija komunikacije (The Psychology of Communication, 1967).
