Moreno [məri:'nou], Jacob Levy, rumunjsko-američki psihijatar i psihoterapeut (Bukurešt, 18. V. 1889 – Beacon, New York, 14. V. 1974). Židovskoga podrijetla. Medicinu je diplomirao 1917. na Sveučilištu u Beču. Radio je kao pomoćni liječnik u izbjegličkom logoru Mitterndorf na Fischi (1915–17), 1919–25. bio je liječnik u Bad Vöslauu. U Beču je istodobno 1920-ih vodio eksperimentalno improvizacijsko kazalište (o čemu je pisao u djelu Kazalište improvizacije – Stegreiftheater, 1924) te ga je zapažanje kako scensko uprizorenje određenih životnih problema, odnosno dramatizacija problematičnih emocija, odnosa i situacija za glumce može imati terapijski učinak, dovelo je do razvoja psihodrame. Emigrirao je 1925. u SAD, gdje je u New Yorku radio sa socijalno ugroženim skupinama i nastavio istraživanja grupnih odnosa, dijelom objavljena 1934. u knjizi Tko će preživjeti? (Who Shall Survive?; drugo prošireno izdanje 1953). Od 1936. vodio je psihijatrijsku kliniku u Beaconu, 1941. je u New Yorku osnovao Psihodramski institut i kazalište. Znatno je pridonio razvoju sociometrijskih tehnika istraživanja, teorije međuljudskih odnosa, sociodrame, socijatrije i grupne terapije. Ostala važnija djela: Psihodrama (Psychodrama, I–III, 1946–69; drugi i treći svezak u koautorstvu sa suprugom Zerkom Toeman Moreno), Sociometrija, eksperimentalna metoda i znanost o društvu: pristup novoj političkoj orijentaciji (Sociometry, Experimental Method and the Science of Society: An Approach to a New Political Orientation, 1951), Grupna psihoterapija i psihodrama: uvod u teoriju i praksu (Gruppenpsychotherapie und Psychodrama: Einleitung in die Theorie und Praxis, 1959).
