Mrkalj, Sava, srpski književnik (Sjeničak kraj Karlovca, 1783 – Beč, 1833). Školovao se u Hrvatskoj i Ugarskoj, od 1811. bio kaluđer u manastiru u Gomirju, otpušten iz manastira, umro u bečkoj psihijatrijskoj bolnici. Poznat po knjižici Salo debeloga jera libo azbukoprotres (1810), u kojoj je predložio da narodni srpski jezik postane književni te da se iz srpske ćirilice uklone sva suvišna slova smatrajući da treba biti onoliko slova koliko u jeziku ima glasova. Svojim je jezičnim stajalištima i slovopisnim prijedlogom izazvao žestoke napade, ali je otvorio put Karadžićevoj književnojezičnoj reformi srpskoga književnog jezika i azbuke. Objavio još Palinodiju libo obranu debeloga jera (1821) te pjesme.
