New York Times, The [δə nju:'jɔ:ɹk tạimz], američki dnevni list, izlazi od 1851. Osnovali su ga političar i novinar Henry J. Raymond i novinar George Jones pod nazivom New-York Daily Times, kao novine za jedan peni u skladu s tadašnjim trendom jeftinih novina za rastuće urbano stanovništvo, ali, netipično za taj trend, ozbiljnog tona, bez senzacionalizma. Isprva je konzervativnog usmjerenja, nerijetko moralistički intoniran, od 1857. izlazi kao New-York Times, tijekom Američkoga građanskog rata podupirao je Abrahama Lincolna te je dosegnuo nakladu od 75 000 primjeraka. Unatoč solidnom izvješćivanju i povremenom razotkrivanju korupcijskih afera, od 1870-ih mu naklada postupno pada (na 9000 početkom 1890-ih), dijelom i zbog konkurencije jeftinijega žutoga tiska. Nakladnik Adolph Simon Ochs kupio ga je 1896., promijenio pravopis u nazivu lista te je, zadržavši dugogodišnjega glavnog urednika (1883–1922) Charlesa R. Millera, a poslije angažiravši vrsnog izvršnog urednika (1904–32) Carra van Andu izbacio književnu prozu i stripove, proširio već dotad opsežnu vanjskopolitičku rubriku i povećao broj članaka o gospodarskim temama, dodao nedjeljni magazin i tjedni financijski podlistak te uveo poznati slogan na naslovnici »All the News That’s Fit to Print« (»Sve vijesti vrijedne tiskanja«). Zahvaljujući tim promjenama (i sniženju cijene), naklada se do početka XX. st. povećala na više od 100 000 primjeraka. Prestiž lista znatno je porastao početkom XX. st., osobito nakon kreativnog izvješćivanja o potonuću Titanica 1912 (s ekskluzivnim člankom o posljednjim radioporukama s broda) te je potvrđen izvješćivanjima za svjetskih ratova (iako je poslije kritiziran zbog skromnog broja članaka o holokaustu), a naklada mu je rasla na više od 300 000 primjeraka 1920., potom, nakon pada tijekom Velike gospodarske krize, na više od 500 000 primjeraka 1945. Nakon Ochsove smrti 1935. list je ostao u obiteljskom vlasništvu (izdavači su mu bili Ochsov zet Arthur Hays Sulzberger, a potom njegovi potomci, članovi obitelji Ochs Sulzberger), u političkim uvodnicima do 1880. podupirao je republikance, potom 1884–1956. otprilike dva puta češće demokrate nego republikance, a od 1960. isključivo demokrate. List, koji se danas smatra neslužbenim glasilom liberalne javnosti, našao se 1971. u središtu kontroverzije zbog objavljivanja članaka o tzv. Pentagon Papers, tajnim vladinim dokumentima o američkom sudjelovanju u Vijetnamskom ratu, nakon čega je Vrhovni sud potvrdio da američki Ustav štiti objavljivanje članaka čak i ako vlada izvore proglasi tajnom. Naklada je do sredine 1980-ih dosegnula milijun primjeraka, početkom XXI. st. bila je oko 1 100 000 primjeraka, a potom pada (2023. iznosila je približno 290 000). Od 2022. Joe Kahn je izvršni (glavni) urednik. Jedan od najutjecajnijih dnevnih listova na svijetu, od 1918. do 2024. njegovi su novinari i redakcija osvojili 132 Pulitzerove nagrade (više od ijedne druge novine). U internetskom izdanju dostupan je od 1996 (s više od deset milijuna pretplatnika 2024).
