Pacquiao [pak·jạo'], Manny (puno ime Emmanuel Dapidran Pacquiao), filipinski boksač (Kibawe, 17. XII. 1978). Jedan od najvećih boksača u povijesti i jedini koji je naslove prvaka (ukupno 12) osvajao u osam kategorija (muha, superbantam, pero, superpero, laka, superlaka, velter, supervelter).
Nakon uspješne amaterske karijere (60 pobjeda, četiri poraza), u profesionalnoj (62 pobjede, sedam poraza, dva neriješena meča) debitirao 1995. Osvojio je 1998. naslov prvaka u kategoriji muha po verziji udruge WBC (World Boxing Council), a 2001. i naslov prvaka u kategoriji superbantam po verziji udruge IBF (International Boxing Federation), obranivši ga četiri puta. Surađujući s trenerom Freddijem Roachem, koji mu je pomogao brzomu napadačkom stilu ljevoruka boksača pridodati značajke obrane i usavršene taktike, 2008. postaje prvak u kategorijama superpero i laka (verzija WBC-ja), a u meču bez titule pobjeđuje legendarnoga boksača Oscara De La Hoyu. Potkraj 2009., pobjedom nad Miguelom Cottom, osvaja i naslov u kategoriji velter po verziji udruge WBO (World Boxing Organization), te ga uspješno brani 2010. pobijedivši Joshuu Clotteya, a te godine pobjedom nad Antoniom Margaritom postaje prvak i u kategoriji supervelter po verziji WBC-ja. Nakon 15 uzastopnih pobjeda 2012. izgubio je meč u kategoriji velter po verziji WBO-a protiv Timothyja Bradleya, kojega je pobijedio 2014. vrativši naslov. U spektakularno organiziranoj borbi 2015. u Las Vegasu protiv neporažena Floyda Mayweathera izgubio je sudačkom odlukom. U kategoriji velter osvojio je naslov prvaka i po verziji WBA-a (World Boxing Association) pobijedivši Lucasa Matthyssea 2018., a sljedeće je godine, pobijedivši Keitha Thurmana u supervelter kategoriji prema istoj verziji, postao najstarijim boksačkim prvakom u toj kategoriji. Prema izboru časopisa The Ring tri je puta (2006., 2008. i 2009) izabran za svjetskoga boksača godine. Od 2010. bio zastupnik u filipinskome predstavničkome domu, od 2016. je senator.
