Pasarić, Josip, hrvatski književni kritičar (Pušća, 31. I. 1860 – Zagreb, 7. XII. 1937). Studij filozofije završio u Beču. Radio je kao profesor u Zagrebu 1883–93; zbog političkih razloga bio je premješten u Osijek, gdje se uglavnom bavio novinarstvom pišući književne kritike za Vienac i Obzor. Od 1906. radio je ponovno kao profesor te kao ravnatelj klasične gimnazije u Zagrebu. Sljedbenik F. Markovića, zauzimao se za »zdrav i vedar realizam«, a protiv naturalizma, držeći ga pogubnim »po lijepu hrvatsku knjigu«. U polemikama što su se potkraj XIX. st. razvile na hrvatskoj književnoj sceni bio je u početku na strani »mladih«, no poslije se priklonio »starima« te pisao u novopokrenutome Savremeniku (1906). Objavljivao je studije o I. Mažuraniću, P. Preradoviću, M. Šrepelu i dr.