Pavlović-Barili, Milena, srpska slikarica i ilustratorica (Požarevac, 5. XI. 1909 – New York, 6. III. 1945). Majka joj je bila iz obitelji Karađorđević, a otac iz talijanske umjetničke obitelji Barilli. Od 1922. je u Beogradu polazila Kraljevsku umjetničku školu gdje je diplomirala 1926., a potom je u Münchenu studirala (Franz von Stuck) na Akademie der bildenden Künste, koju je 1928. napustila dijelom nezadovoljna rigidnim, akademskim pristupom slikarstvu. Iste godine imala je u Beogradu prvu samostalnu izložbu, nakon čega često mijenja boravišta. Putovanja Španjolskom i susreti s djelima Velásqueza i Goye rezultiraju svježim promišljanjem oblika i boja te kompozicijama s egzotičnim temama, koje s uspjehom izlaže u Londonu 1930. Do konačnog preokreta k zrelu, originalnu umjetničkom izrazu dolazi u Parizu gdje samostalno izlaže 1931. i otkriva nov, poetsko-fantastičan svijet, što potiču i tamošnji pripadnici europske avangarde, poput Jeana Cocteaua i Andréa Bretona te Giorgia de Chirica koji u njezinim djelima prepoznaje »meko« metafizičko slikarstvo. Tako se, djelujući izvan glavnih razvojnih strujanja srpske i jugoslavenske umjetnosti, stvarajući figuralne scene obavijene snolikošću i fantazijom, magične atmosfere između stvarnosti i iluzije (Cirkus, 1931; Torzo s krilom i Enigmatska kompozicija, 1932; Starica, 1936; Melankolija, 1938; Insomnija, 1942), uključuje u suvremena nadrealistička strujanja. Okrenuta k ljudskom liku (Portret majke, 1934), često autoportretu (Autoportret s antičkom glavom, 1936; Autoportret sa strijelcem, 1937; Autoportret, 1938), slika sjetna lica melankolična pogleda, koja skrivaju tajanstvenu simboliku intimnih doživljaja.
Od 1932. često boravi u Italiji, gdje se zapaženo predstavlja samostalnim izložbama prvo rimskoj 1932., a onda i firentinskoj publici 1933. Potkraj 1930-ih djeluje u Veneciji, stvarajući figuralne kompozicije potaknute renesansnim slikarstvom (Djevojka u sobi, 1937–38; Djevojka sa svjetiljkom na laguni, Venera s lampom i Anđeli, 1938; Pomona, 1939). Nakon dolaska u New York 1939. počinje slikati portrete osoba iz visokoga društva, te uz organizaciju samostalnih izložaba (1940. Julien Levy’s Gallery, 1943) ubrzo počinje surađivati s modnim časopisima (npr. Vogue, Harper’s Bazaar, Charm, Glamour) te stvarati zapažene modne ilustracije kao i grafička rješenja za reklame kozmetičkih proizvoda (Revlon, Mary Dunhill), koje često izlaze i kao naslovnice. Njima je svijetlim, lepršavim formama i fantazmagoričnim scenama u američki komercijalni dizajn, uz nadrealističke elemente, unijela poetičnost i atmosferu rane talijanske renesanse, povezavši je s elementima svakidašnjice i mondena načina života (Toplo ružičasto s hladnim sivim, Plava vjenčanica, 1940., Kupanje Venere, 1941., Vogue). Uz dizajn odjeće, kojim se vraća mladenačkim fokusima (Stilska haljina, 1928), oblikuje 1944. i zapažen dizajn kostima za balet Sebastian Giana Carla Menottija, u duhu talijanskoga baroka s nadrealističkim naznakama.
Izlagala je na skupnim izložbama u Firenci 1929., Parizu 1934., 1938. i 1939., Rimu 1935. i 1937., u New Yorku 1941. na XX. godišnjoj izložbi reklamne umjetnosti i 1943. na antologijskoj Izložbi 31 žene, u organizaciji Peggy Guggenheim, te na onima društva »Lada« 1930. i 1933. Suočavajući se s izazovima stalnih promjena boravišta, bolesti i osobnih gubitaka, u svojim je djelima kreirala svijet snova, melankolije i idealizirane prošlosti. Pisala je poeziju na talijanskom, španjolskom, francuskom i srpskom jeziku, u kojoj također prevladava atmosfera bajkovitosti, usamljenosti i sjete. Miodrag B. Protić je o njoj objavio monografije (1966. i 1990), otkrivši njezino djelo srpskoj javnosti (i izložbom 1955).
Na poticaj njezine majke, koja je odlučila imovinu svojih roditelja i umjetnički fond svoje kćeri (894 umjetnička djela / 136 ulja) sačuvati kao cjelinu, u obiteljskoj je kući u Požarevcu 1962. otvorena Galerija Milene Pavlović-Barili, koja izložbama promovira rad slikarice u Srbiji i Europi npr. u Bruxellesu, Parmi, Parizu, Bukureštu, Bratislavi, Pragu, u Beogradu 2009. i 2024., a 2013. i u Zagrebu (Klovićevi dvori).
