Réunion [ʀe·yn·j'], francuski prekomorski posjed, vulkanski otok u zapadnome dijelu Indijskog oceana, u otočnoj skupini Maskareni; 2504 km², 881 348 st. (2022). Građen je od andezitnih i bazaltnih stijena. Planinski masiv s najvišim vrhom Piton des Neiges (3070 m) u središtu otoka te istočnije položenim aktivnim vulkanom Piton de la Fournaise (2632 m; posljednja erupcija zabilježena 2023) preko valovitih ravnjaka ispresijecanih dubokim riječnim dolinama spušta se u usku obalnu ravnicu. Vodeni su tokovi uglavnom kratki; najduža je Rivière du Mât (34 km) na sjeveroistoku otoka. Obala je slabo razvedena, okružena koraljnim grebenima. Klima je tropska; na raspored oborina utječe jugoistočni pasat. Na jugoistočnoj strani otoka padne više od 3000 mm oborina na godinu, a na sjeverozapadnoj oko 1000 mm. Upravno središte Saint-Denis (156 149 st., 2022) i glavna luka Le Port (33 670 st.), u kojoj je francuska pomorska baza, nalaze se na sjeveru otoka; ostali veći gradovi su Saint-Paul (106 220 st.), najstarije naselje na otoku, na sjeverozapadu, Saint-Pierre (85 254 st.), na jugozapadu. Stanovnici su pretežito miješanog afričkog, europskog i indijskog podrijetla, po vjeroispovijesti su većinom rimokatolici, a ima i hinduista, muslimana sunita i dr. Službeni je jezik francuski, a najrašireniji je kreolski réunionski francuski (materinski jezik više od 80% stanovnika). Primarne su tropske šume većim dijelom iskrčene i pretvorene u poljoprivredne površine; uzgaja se šećerna trska, vanilija, tropsko voće, manioka, u prošlosti kava. Prehrambena industrija, proizvodnja ruma i melase; ribarstvo. Turizam. Zračne veze s Francuskom.
Do otoka su prvi došli arapski pomorci u X. st., a bio je nenaseljen kada se ondje 1513. iskrcao Portugalac Pedro Mascarenhas. Potom su se tijekom XVI. i XVII. st. na njemu usputno zaustavljali engleski i nizozemski pomorci dok ga Francuska nije proglasila svojim posjedom 1642. nazvavši ga Bourbon te ga 1665. počela naseljavati. Tijekom XVIII. st. na otoku su se razvile plantaže kave koje su kao robovi obrađivali Afrikanci i Malagasi. Za Francuske revolucije 1793. ime mu je promijenjeno u Réunion (francuski: sastanak; u čast sastanka pariških i marseilleskih revolucionara pred pohod na kraljevsku palaču 1792), a 1806–10. nosio je naziv Bonaparte, potom je bio pod britanskom okupacijom 1810–14. Tijekom XIX. st. plantaže kave zamijenile su one šećerne trske i vanilije. Nakon ukinuća ropstva 1848. doseljavali su se najamni radnici iz Indije i Kine. Francuski prekomorski departman postao je 1946. Gospodarski pojas (200 nautičkih milja) proglašen je 1978., a 1980. razgraničen je prema Mauricijusu. Od 1982. ima paralelno i status prekomorske regije. U zrakoplovnoj i pomorskoj bazi Francuska ima oko 2000 vojnika (2023).
