Radelić, Zdenko, hrvatski povjesničar (Maribor, 20. V. 1954). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1979. diplomirao povijest i sociologiju te 1994. doktorirao tezom o položaju snaga građanskog društva u Hrvatskoj 1945–50. Od 1982. do umirovljenja 2020. radio je u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske (odnosno Hrvatskom institutu za povijest). U Zagrebu je predavao na Fakultetu Hrvatskih studija te na poslijediplomskome studiju povijesti na Filozofskom fakultetu. Sustavno istražuje hrvatsku povijest u drugoj polovici XX. st. Bavi se sindikalnim pokretom (Savez sindikata Jugoslavije i Hrvatske: kronologija (1945–1985), 1986; Sindikat i radništvo u Hrvatskoj (1945.–1950.), 2012), građanskim i oružanim oblicima otpora partizanskoj i komunističkoj vlasti (Hrvatska seljačka stranka 1941.–1950., 1996; Božidar Magovac: s Radićem između Mačeka i Hebranga, 1999; Križari: gerila u Hrvatskoj 1945.–1950., 2002) te ulogom sigurnosno-obavještajnih službi (Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj: 1942.–1954., I–II, 2019). Objavio je i sinteze Hrvatska u Jugoslaviji 1945.–1991.: od zajedništva do razlaza te, u koautorstvu, Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat (obje 1996), memoarsku knjigu Sjećanja: prilozi za povijest i historiografiju (1954.–2024.) (2024), nekoliko pjesničkih zbirki (npr. Raspoređena slova i sva su crna, 2018; Računam na potrebe stanovništva, 2020; Smisao uzima loptu i kreće s centra, 2021; Kad već nije sve bijelo, 2022) te zbirku kratkih priča i pjesama Hladna čela (2025).
