Rogers [rɔ:'əɹz], Carl Ransom, američki psiholog (Oak Park, Illinois, 8. I. 1902 – San Diego, California, 4. II. 1987). Na Sveučilištu Columbia u New Yorku je 1927. diplomirao te 1931. doktorirao iz psihologije. Isprva je radio u socijalnoj službi u Rochesteru gdje je potom predavao na sveučilištu (1935–40), pa je bio profesor na Državnom sveučilištu Ohio u Columbusu (1940–45) te sveučilištima Chicago (1945–57) i Wisconsin u Madisonu (1957–63), a potom je radio u Institutu za istraživanje ponašanja u La Jolli (dio San Diega), gdje je 1968. suosnovao Centar za istraživanje ličnosti. Terapeutski pristup temeljio je na konceptima Otta Ranka. Smatrao je da svatko ima potrebu za rastom, razvojem i ostvarivanjem svojega potencijala. Njegova teorija ličnosti temelji se na samopoimanju, odnosno percepciji sebe, a sastoji se od osjećaja vlastite vrijednosti, slike o sebi i idealnog sebstva. Osnivač je neusmjerene, nedirektivne terapije, odnosno terapije usmjerene na pacijenta (klijenta), koja nije određena unaprijed zadanim planom terapeuta, već pacijentovim reakcijama (aktualna tendencija) i trenutačnim potrebama s ciljem da pacijent sam pronađe rješenje za svoje probleme, a terapeut pritom stvara neosuđujuću atmosferu, otvoren je za sve pacijentove teme, pun empatije i bezuvjetnoga pozitivnog prihvaćanja. Rogers je poznat i kao zagovaratelj tzv. humanističke psihologije. Glavna djela: Terapija usmjerena na klijenta (Client-Centered Therapy, 1951), Postati ličnost (On Becoming a Person, 1961), Način postojanja (A Way of Being, 1980).
