Sèvreski mirovni ugovor [sε:vʀ~], mirovni ugovor potpisan 10. VIII. 1920. između zemalja Antante i Osmanskoga Carstva u gradu Sèvresu. Ugovor je bio izrazito nepovoljan za poraženo Osmansko Carstvo. Pobjednici su dobili pravo na okupaciju Istanbula i morskih tjesnaca (Bospor i Dardaneli), kojima je trebala upravljati međunarodna komisija; bilo je osigurano uvođenje režima kapitulacija, određeno da se osmanska vojska ograniči na 50 000 ljudi, a cijela flota izruči Antanti. Osmansko Carstvo trebalo je prepustiti Grčkoj Traciju s Galipoljem do Čataldže (turski Çatalca), Egejske otoke (osim Dodekaneza s Rodosom, koji je pripao Italiji) i Smirnu s okolicom. Kao mandatna područja Osmansko Carstvo prepustilo je Francuskoj Siriju i vilajet Adanu u Maloj Aziji, a Velikoj Britaniji Palestinu i Mezopotamiju (Irak); također je priznalo britanski protektorat nad Egiptom i britansku aneksiju Cipra. Armeniji je ugovorom priznata neovisnost te je određeno da će konačnu armensko-osmansku granicu odrediti američki predsjednik Woodrow Wilson (Armenija je trebala dobiti vilajete Erzerum, Trapezunt, Van i Bitlis), a Kurdistan je trebao dobiti autonomiju. Ugovor je izazvao veliko nezadovoljstvo u Osmanskom Carstvu. Turski nacionalni pokret pod vodstvom Mustafe Kemala Atatürka sazvao je Veliku narodnu skupštinu koja je proglasila ugovor nevažećim što je onemogućilo vladi u Istanbulu da ga ratificira. Do 1922. Atatürk je istodobno preuzeo vlast u Turskoj i prisilio Antantine postrojbe na povlačenje te je Sèvreski mir bio 24. VII. 1923. zamijenjen za Tursku znatno povoljnijim Mirovnim ugovorom u Lausannei.
