Simon [zi:'mɔn], Josef, njemački filozof (Hupperath, 1. VIII. 1930). Bio je profesor na sveučilištima u Frankfurtu na Majni, Tübingenu i Bonnu. Polazeći od zasada njemačkoga klasičnog idealizma i spekulativne filozofije uopće, Simon se kao učenik B. Liebrucksa poglavito bavio problemima filozofije jezika, na temelju kojih je razvio vlastitu »filozofiju znaka«. Dok tradicionalna ontologija i spoznajna teorija polaze od toga da svakomu znaku u temelju stoji neko invarijantno značenje, Simon smatra da su znaci uvijek znaci vremena: s jedne strane podliježu situacijskoj mijeni značenja, a s druge strane upravo im vrijeme svojim trajanjem omogućuje transcendiranje te situacijske određenosti. Glavna djela: Problem jezika kod Hegela (Das Problem der Sprache bei Hegel, 1966), Jezik i prostor (Sprache und Raum, 1969), Jezično-filozofijski aspekti nauka o kategorijama (Die sprachphilosophische Aspekte der Kategorienlehre, 1971), Istina kao sloboda (Wahrheit als Freiheit, 1978), Filozofija znaka (Philosophie des Zeichens, 1989), Kant: tuđi um i jezik filozofije (Kant: die fremde Vernunft und die Sprache der Philosophie, 2003).
