Sorokin (amer. izgovor [sərọu'kin]), Pitirim Alexandrovitch (ruski Aleksandrovič), američki sociolog ruskog podrijetla (Turja kraj Siktivkara, Rusija, 21. I. 1889 – Winchester, Massachusetts, 10. II. 1968). God. 1917. bio član vlade A. Kerenskoga. Nakon emigracije u SAD profesor na Sveučilištu Minnesota (1924–30), a 1930–55. profesor sociologije na Harvardovu sveučilištu. Razvio je tipologiju sociokulturnih sustava s obzirom na kulturne norme koje pretežu u pojedinom sustavu. Sorokin tako razlikuje: senzorni (sensate) temeljni sustav (supersystem), u kojem preteže osjetilna istina, ideacijski (ideational), u kojem je istina funkcija vjere, te idealistički, u kojem se istina spoznaje razumom. Za senzorne kulture karakteristični su npr. materijalizam, etika sreće, empirizam i dr. Prema Sorokinu, ta se tri tipa kultura ciklički smjenjuju, a upravo je u XX. st. »senzorna« kultura doživjela svoj vrhunac. Djela: Društvena pokretljivost (Social Mobility, 1927), Društvena i kulturna dinamika (Social and Cultural Dynamics, I–IV, 1937–41), Društvo, kultura i ličnost (Society, Culture and Personality, 1947), Suvremene sociološke teorije (Sociological Theories of Today, 1966) i dr.
