Srijemska Kamenica (srpski Sremska Kamenica, madžarski Kamanc), grad u Srijemu i pristanište na desnoj obali Dunava nasuprot Novome Sadu, Vojvodina, Srbija; 12 273 st. (2011). Ubraja se među najstarija naselja u prigorju Fruške gore. Institut za kardiovaskularne bolesti (osnovan 1977) te onkologiju (osnovan 1965), privatno sveučilište. Veliki park i muzej Zmaja Jovana Jovanovića. Kemijska i drvna industrija. U okolici je razvijeno vinogradarstvo i voćarstvo. – Prvi se put spominje 1237. kao Villa Comanch i ubraja se među najstarija naselja u prigorju Fruške gore. Pripadala je kaločkim nadbiskupima. Zahvaljujući povoljnu geografskom položaju te razvoju obrta i trgovine razvila se tijekom druge polovice XIV. st. u gradsko naselje koje se prvi put spominje 1408. Godine 1526. Kamenicu su osvojili i razorili Osmanlije. Njezine ostatke zaposjele su 1687. austrijske postrojbe. Od 1718. pripadala je barunu Iffelnu, a 1747. bila je u sastavu Vojne krajine. Godine 1775. bila je ustupljena plemićkoj obitelji Mrcibanj, koja je ondje 1804. sagradila dvorac. Nakon ukidanja Vojne krajine ušla je u sastav Hrvatske kao dio Srijemske županije (1880–1922). Za Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te Kraljevine Jugoslavije bila je u sastavu Srijemske oblasti (1922–29) i Dunavske banovine (1929–41), a za II. svjetskog rata u sastavu Nezavisne Države Hrvatske kao dio velike župe Vuke. U poslijeratnoj Jugoslaviji pripala je Autonomnoj Pokrajini Vojvodini.
