Stulli [stu'li] (Stulić), Joakim (rođeno ime Mihael Antun Stulić), hrvatski leksikograf (Dubrovnik, 23. IV. 1730 – Dubrovnik, 12. IV. 1817). Završio teologiju, postao franjevac, boravio u mnogim mjestima, ponajviše u rodnom gradu. Radeći pola stoljeća, Stulli je napisao veliki trojezični rječnik: Lexicon Latino-Italico-Illyricum (1620 str., I–II, 1801), Rječosložje ilirsko (slovinsko)-italiansko-latinsko (1433 str., I–II, 1806), Vocabolario italiano-illirico-latino (1740 str., I–II, 1810). Građu je skupio iz narodnih govora, iz hrvatskih tiskanih i rukopisnih djela na sva tri narječja i iz slavenskoga rječnika. Ta velika riznica općega i terminološkoga leksika, frazema, poslovica i uzrečica za hrvatsku je leksikografiju važna ne samo zbog obilja leksičke građe nego i zbog svojega metajezika. Natuknice su obrađene akcenatski, ima gramatičkih podataka o njima, normativnih odrednica, primjeri su uporabe dokumentirani, posuđenice prilagođene na novoštokavštinu. Unatoč mnogim slavenizmima, novotvorenicama i prevedenicama, koje nisu nikada ušle u hrvatski jezik, Stullijevi su rječnici svojom jekavskom novoštokavštinom i slavonskom grafijom, koja je bila jednostavnija od dubrovačke, pridonijeli stabilizaciji jezične norme. Njegova otvorenost prema slavenizmima potpuno je u skladu sa širokim onodobnim shvaćanjem o bliskosti slavenskih jezika.